Što je Shiatsu?

Shiatsu je japanska terapijska tehnika koja koristi pritisak prstima, dlanovima, laktovima, koljenima i stopalima na energetske točke na tijelu, poznate kao tsubo, duž meridijana – energetskih kanala kojima teče životna energija Ki ili Qi – Cilj shiatsua je uravnotežiti protok te energije, ukloniti blokade i potaknuti prirodne procese samoiscjeljenja tijela, čime se postiže harmonija tijela, uma i duha.

Specifičnost shiatsu tehnike leži u kombinaciji pritiska, istezanja, masaže i strukturalnog opuštanja, a tretman se izvodi preko odjeće, najčešće na podu ili niskom stolu, koristeći svjesni i prilagođeni dodir terapeuta.

Za razliku od klasične masaže, shiatsu ne koristi ulje i djeluje na cijeli energetski sustav, ne samo na mišiće, što ga čini holističkim pristupom zdravlju.

Shiatsu je metoda koja ne samo da liječi postojeće tegobe, nego i djeluje preventivno, pomažući održavanju zdravlja i unutarnje ravnoteže kroz redovite tretmane.
Benefiti shiatsu tretmana uključuju:
  • Aktivira duboko stanje opuštenosti kroz koje tijelo otpušta stres, regenerira i uravnotežuje živčani sustav.
  • Učinkovit kod rješavanja problema umora i   malaksalosti i povećava vitalnost.
  • Smanjuje napetosti i bolove u leđima i vratu.
  • Oslobađa od bolova, ukočenosti i napetosti u mišićima.
  • Povećava pokretljivosti.
  • Pomaže kod nedostatka koncentracije i samopouzdanja
  • Pomaže kod nesanice, glavobolje i migrene
  • Snažna je podrška u vrijeme velikih promjena u životnim situacijama kao što su rastave, bolesti i problemi u školi.
Svaki shiatsu terapeut razvija svoj jedinstveni stil, koji može biti nježniji ili intenzivniji, više fokusiran na tjelesnu manipulaciju ili na energetski rad i emocionalnu podršku.

Taj individualni pristup omogućuje da shiatsu bude prilagođen specifičnim potrebama i stanju klijenta, čineći svaki tretman jedinstvenim iskustvom

Povijest Shiatsu-a

Shiatsu tehnika potječe iz drevnih praksi tradicionalne kineske medicine koje su u 8. stoljeću prenesene u Japan, gdje su se tijekom stoljeća razvijale u jedinstvenu metodu rada na tijelu.

U Japanu je oko 1000. godine počela praksa Anma masaže, a početkom 20. stoljeća pojam shiatsu (što znači “pritisak prstom”) prvi je upotrijebio Tamai Tempaku, koji je spojio istočnjačke i zapadne medicinske pristupe.

Daljnji razvoj shiatsua obilježili su učitelji poput Tokujiro Namikoshija, koji je 1940. osnovao Japanski shiatsu institut, i Shizuto Masunage, utemeljitelja Zen shiatsua.

Nakon Drugog svjetskog rata shiatsu se proširio u Ameriku i Europu, uključujući i Hrvatsku početkom 1990-ih. Danas je shiatsu integrativna metoda koja objedinjuje razne tehnike rada na tijelu, bazirana na ravnoteži energije i holističkom pristupu zdravlju.